nudzejma

ljudi odlaze bez odjave.. nismo stigli ni doci na naselje. planirali su kucu da prave u konjicu. ovih dana su mi zive slike iz djetinjstva. kao ona porusenog sarajeva. jos uvijek smo yivjeli u zenici. dosla sam s babom naobdan u sarajevo. dao mi je da sjedim na suvozacevom mjestu i otovrim prozor. pokazivao mamin…

Nastavi čitanje →

kniga

ako nije lično, pisanje nema smisla. ako nije nikom. nema kraja ni početka. samo fragmeti, slučajno zalutali u glavu. nije lahko raspetljati slušalice, a kamo li misli. zato život zvuči skladnije u knjigama, nego u stvarnosti. i dokle smo sposobni da ih raščlanimo, dotel su nam jasnije, i utiče na razvijanje emotivne inteligencije. ili nekad…

Nastavi čitanje →

reunion

Poštovani, ne bi mi smetalo da ovaj posjet zaboravljenoj platformi bosanskog blogera potraje, čak bi mi bilo drago, naravno ako budem imala volje da pišem. kao neki endemski segment postojanja, nevezan za bilo šta drugo. stvarno me zanima ko je sve ovdje i iz kojeg razloga pišete, jer većina korisnika na svojim profilima nema upisana…

Nastavi čitanje →

živjeti život punim plućima

fraza življenje života punim plućima mi je vazda bila enigma. ganjala sam je i ja svuda, uglavnom u udovoljavanju sebi, prepuštanju i otporu, ali uvijek mi je izmicala. iscenirala sam razne situacije, koje su do tog trenutka u mojoj glavi to predstavljale, ali nisu bile. i juče čujem zadovoljavajuću definiciju. Živjeti život punim plućima znači…

Nastavi čitanje →

o sinovima

da je ovo vrijeme onaj zlatni period bloggera, sasvim legitiman naziv popularnog bloga bi bio Priče iz ženske svlačionice. tu se može čuti u najmanju ruku neugodnih priča, pogotovo ako imaš sreće (hvala Bogu), da inače boraviš u zdravijim sredinama. neki dan ulazi dobra mama, sa sjajnim tijelom i izgužnaom facom koju su godinama žvakali…

Nastavi čitanje →

o izmetu malo

postoji jedna sorta ljudi, inace otvoreni nepriatelji ljudskog roda koje bi trebalo tetaralno istrijebljivati jednog dana u mjesecu, koji su vazda na potezu ulizivanja vam i udaranja ispod pojasa. njihov rok trajanja je kratak. za nerayjasanjene poslove sa samim sobom nam se hvata izmet. za krajeve. pa ih sejtan i nasa ranjena psiha vidi ljepse….

Nastavi čitanje →

;;

svaki dan nesto drugo prestane da funkcionise, istice rok trajanja, svemu, okrecem glavu prema mojim mislima koja se ponavaljaju kao na pokvarenoj traci zato sam umorna. sto lazete. bila sam upravu. evo me sad na jednom precistom mjestu i jedeme sto ne mogu da kazem istinu o sebi. svim psima. koji bi lajali al tek…

Nastavi čitanje →

mapeuma

kada svakom dajes sansu da bude upravu onoliko koliko i ti, sire ti se vidici i cesto dodu dani trokade od previse neposlozenih informacija. gledano sa strane, veliki ego je najjaca konfor zona, al vjerujem da i on sa sobom donosi strasne demone. stalno slusam ponosne price ljudi pred kojima se neko drugi usere/sjebe kad…

Nastavi čitanje →